Petar Simić, manje poznati sin mnogo poznatijeg oca Cvijetina Cicana Simića, zadnje dvije godine uporno
se pokušava predstaviti javnosti kao „pravednik“, iznikao „niodakle“. I u toj namjeri često pravi greške.
Tako je posljednjom objavom na sopstvenom fejsbuk profilu pogrešno ciljao dvojicu kandidata za
odbornike na jednoj od listi, izvodeći potpuno pogrešne zaključke. Jedina istina je da ni jedan od
pomenutih nije bio na suprotnoj strani od zakona i svaki je dao svoj doprinos u rasvjetljavanju atentata
na bivšeg visokog službenika MUP RS u Bijeljini. Bilo bi lijepo da se Petar prije javnog oglašavanja i
iznošenje neistina malo bolje informiše o onom o čemu piše.
Ovaj, navodno skromni momak, postao je poznat javnosti kada je bijeljinskim portalima tokom oktobra
2022. godine,, slučajno“ dao niz intervjua pričajući o sebi, kao o nekome ko je „čarobnjački“ i uz
minimalne resurse vodio mrežne kampanje Nebojše Vukanovića i Ljubiše Petrovića. Da li je baš tako?
Da li je Petar prećutao kako se ta saradnja završila? Da li je na kraju bilo suđenja i problema? Kako je
uopšte ušao u tim za kampanju, ko ga je preporučio i sa kojom namjerom? Otac? Ili nije? Da li je to
jedina stvar jedina stvar koju je Petar, moralni kritičar društvenih pojava, prećutao?
Tako ništa nije rekao o tome kako je došao do posla u „Bijeljina gasu“ i da li to ima neku vezu sa
pokojnim Mićom Mićićem, čiji je savjetnik bio njegov otac Cvijetin Cican Simić? Mićić je ostavio iza sebe
neriješene probleme sa „NS gasom“, sumnjivim udjelima u vlasništvu, u koje je bilo upetljano više
ličnosti iz Bijeljine sa određenim „finansijskim “ namjerama. Da li je među njima bio i Cican? Petar će
nam to reći? Ili neće?
Vlade Republike Srpske i Srbije su taj dil razbile i vratile „Bijeljina gas“ u legalne okvire. Da li je možda
Petar zbog toga podržao Vukanovića, po sistemu utuk na utuk? Ili je bio samo dobar sin svoga oca kojeg
je poslušao da se politički angažuje, spajajući lijepo radno mjesto u „Bijeljina gasu“, firmi koja još uvijek
ne radi i ne zarađuje, ali je plata solidna i redovna, sa ubijanjem dosade na radnom mjestu
angažovanjem na društvenim mrežama? Napadajući vrh Republike Srpske, jer je to dobro za početnike u
političkom marketingu?
A ko je pomenuti Petrov otac? Cvijetin Simić je prije rata u BiH bio predsjednik Skupštine opštine
Bijeljina i za njega se vežu brojne nejasnoće u vezi puteva novca iz kredita za razvoj poljoprivrede? Petar
će, valjda, kao pravednik, reći javnosti da li je istina da je dio tog novca možda poslužio i za otvaranje
porodične firme „Agro BN“. Njen dio je bila i „fabrika“ ili punionica sredstava za zaštitu bilja. Kako je
„Agro BN“ završio svoje postojanje i da li i tu ima prilike za moralne pridike, zna – Petar?
Javnosti je manje poznato i da je Petrov otac, nekadašnji savjetnik gradonačelnika Bijeljine Miće Mićića i
predsjednik Skupštine iz ratnog perioda, 2022. godine morao prodati Republici Srpskoj prava na dvije
koncesije za gradnju malih hidrocentrala na Majevičkom obodnom kanalu, kako bi njihova gradnja bila
vraćena u legalne tokove?! Riječ je o koncesijama za centralu “ATC” koja bi trebala da se gradi na
Majevičkom obodnom kanalu i MHE “Gradac” na ušću Majevičkog u Glavni obodni kanal.
Da li je neko zloupotrijebio položaj savjetnika gradonačelnika Bijeljine i informacije do kojih je dolazio i
na sebe registrovao preduzeća “ABN Elektrane” sa sjedištem u Velikoj Obarskoj kojem je 2010. godine
pribavio pravo da gradi dvije mini hidroelektrane i to sa rokom izgradnje do 2040. godine?! I to valjda
zna – Petar? Procijenjeni prihod samo te dvije elektrane, kretao bi se oko milion maraka godišnje?!
Sitnica?
Za Cicana se veže i početak rata u Bijeljini. Možda bi se, za razliku od pitanja koje mu je postavljao Haški
tribunal, ovdje mogla postavljati kontra pitanja: Šta je učinjeno da se u gradu ne pojave naoružane para-
formacije koje će postaviti barikade u aprilu 1992. godine? Ali to nije tema ovog teksta, nego pitanje da li
je istina da je Petrov otac bio upoznat i sa aferom nestanka golfova iz fabrike TAS i da li mu nešto znači
broj 20? Golf „dvica“ je i danas jedan od najpopularnijih automobila. Neuništiv je, kao i neke priče
vezane za njihov nestanak iz fabričkog kruga u Sarajevu. Šta je istina i ima li i tu mjesta za moralne
pridike?
Ili šta sa pitanjima: Šta je ko radio, a šta predlagao po pitanju privatizacije Šećerane u Velikoj Obarskoj?
Da li je i tu bilo nekih namještanja ili pokušaja namještanja kupovine? Da li je istina da je fabrika čipsa
trebala biti u Bijeljini, ali su investitori otišli za Lijevče polje, jer im je neko ovdje tražio reket? Kako je
uveden SMS sistem plaćanja parkinga u Bijeljini i pod kojim uslovima, ko je ugovarao kupovinu softvera i
kako?
Hoće li se i neka od ovih pitanja naći u budućoj mrežnoj kampanji Nebojše Vukanovića ili Ljubiše
Petrovića za ove lokalne izbore? Hoće li ih postaviti „čarobnjak za mreže iz Bijeljine“, čovjek bez zaleđine,
jedan od mladih nezaposlenih ljudi sa ulice, neko kome niko nikada ni za šta nije pomogao niti ima
ikakav drugi izvor prihoda? Čovjek koji kroz entuzijazam i euforiju borbe za „pravedno društvo“
nadoknađuje nedostatak sredstava za kampanju svojih klijenata?
Ili kako sam reče u jednom od intervjua: „Upoznao sam puno kvalitetnih ljudi, svi odreda volonteri,
idealisti i optimisti, vladala je nevjerovatna pozitivna atmosfera. Ti ljudi su mi vratili vjeru u budućnost
ove zemlje. Cijelo vrijeme me držala neka euforija, neki zanos i optimizam.“
Euforično iskreno, bez trunke pretvaranja ili prećutkivanja. Sve je istina, od riječi do riječi. Rekao Petar.
